Mato Jurković

Što radite na likovnim kolonijama?

Dali idete na likovne kolonije?

Da, sve manje doduše, ali idem.

Kada ste bili na likovnoj koloniji zadnji put?

Bio sam, da se sjetim, prošle godine. Bio sam na nekim kolonijama tu u Zagrebu, gdje manje – više donesem gotovu sliku. Naprosto, mi je jednostavnije tu sliku napraviti u ateljeu, pa ju donijeti, jer su to manje – više humanitarne akcije.

Koji je program likovne kolonije? Koliko one traju? Što radite tamo?

Pa, kako koja. A mislim rijetko koja ima neki program, da bi trebalo ovo ili ono, jer se zadovoljavaju time da im uopće umjetnici dođu, s obzirom da se to pomalo profaniralo, zbog masovnosti organiziranja tih likovnih kolonija, koje su često puta čak i nekog sumnjivog karaktera u organizaciji.

Dali vi idete na privatne ili državne kolonije, ne znam kako bih ove druge nazvala?

Na privatne kolonije uopće ne idem, jer sam se naprosto uvjerio da to nema smisla.

Kako? Na koji način?

Pa, to je, neko organizira manje – više sračunato na ručak i večeru da dobije sliku, a to je zbilja potcjenjivanje umjetnika, što si ne želim priuštiti.

Jedan zid u ateljeu Mate Jurkovića

Koliko traju likovne kolonije?

Likovne kolonije traju, sada, uglavnom sve manje. Nekad su trajale po tjedan dana i više, a sada traju najčešće po jedan dan.

Išli ste na Rab, u Supetar?

Išao sam i na Rab i na Brač…

Kakve slike tamo radite?

Ja sam se držao toga da uglavnom napravim dokument toga vremana i prostora, da naslikam nešto iz ambijenta, okoline, tako da to bude manje – više prepoznatljivo, kao dokument toga podneblja, vremena, u kojima sam boravio.

A u Slavonski Brod, vaš rodni grad, tamo idete na likovne kolonije…?

Baš nije sasvim rodni, ali mi je pri srcu ostao i tamo idem da vidim malo prijatelje itd…

Na tim likovnim kolonijama se družite i sa umjetnicima i sa prijateljima?

Manje – više likovne kolonije, općenito, postale su neki oblik druženja i da se vidim sa nekim prijateljima sa kojima se inače ne bih vidio, da ne odem na te likovne kolonije.

Mato Jurkovic
Mato Jurković na jednoj od likovnih kolonija

Onda odete na koloniju u Slavonski Brod pa se vidite sa vašim prijateljima?

Da, da to su moji prijatelji iz djetinjstva. To su, što profesionalci što amateri, i nekako se tamo malo družimo i to je vrlo lijepo i korektno.

Velite profesionalci i amateri, svaka likovna kolonija zove i jedne i druge…

Ne baš, neke kolonije se orijentiraju na profesionalce, a ove slobodne objedinjuju i jedne i druge.

Kako to da su te likovne kolonije pozvale vas?

Pa, to se zna, one imaju popise, često se zove puno širi krug, mnogi profesionalci ne žele dolaziti… pa ostavljam to, da ne komentiram iz koga razloga, dakle kako – tko tu reagira…

Slike onda ostanu u toj likovnoj koloniji koja onda organizira…

Pa, organizira svoje skupne izložbe, evo sad je bila izložba kolonije pod nazivom „Vila Velebita“ u Slavonskom Brodu a koje smo inače radili u Požegi zahvaljujući dr. Fajdiću, koji se dosta trudi oko, da kažem, lokal patriotski, tih nekih objedinjavanja, pa i inače njegov rad je obilježen nekom erudicijom i ljubavi prema Lici. Pa su mene ovi moji Brođani angažirali da se pojavim sa tom grupom na tim kolonijama.

Sa grupom Ličana?

Da.

Zašto, vi ste Ličanin?

 Ja se tu ne osjećam nešto, da kažem, lokal patriotski nego više zbog druženja sa svojim Brođanima, a mislim, društvo je dosta korektno i ugodno tako da sve to funkcionira.

Mato Jurković slika na likovnoj koloniji

Što se, od materijala, dobije na likovnoj koloniji?

Pa ko i svuda dobiješ materijal koji odabereš…

Kao na primjer?

Pa platna, boje itd. To uglavnom sljeduje likovne kolonije.

Dali već znate na koje ćete kolonije ići ili?

Ne, ne baš, imam poziva i na more, u Supetar, gdje sam svojevremeno kao mlađi dolazio, ujedno i ljetovao, i slikao na moru prigodnim pejzažima, ali danas je to već iza mene, kako se to dalje odvija nemam pojma, ali neki dan sam dobio poziv, koji sam odbio, jer naprosto rekao sam i razloge.

A ti su?

Da mi se ne da ići, pogotovo u doba kad nije ljetovanje u pitanju, a drugo, daleko mi je, ne da mi se… naprosto, mislim da svijet ostaje ne mlađima, pa logika stvari neka mlađi idu na te kolonije, neka malo uživo slikaju, danas je pejzaž često puta potcjenjivana tema, naprosto svrstana gotovo u amaterizam, s čim se ne bih složio, upravo zato što lijepi pejzaž danas rijetko možete susresti u suvremeno doba.

A vi ste poznati po pejzažima?

Ma ne, općenito mislim da je slikanje po perceptualno izazov za svakog slikara koji se želi iskušati na nekim, da kažem, različitim izazovima.

Dakle, likovna kolonija vam ne kaže što biste vi trebali slikati, nego vi odaberete što ćete slikati, uzmete platno i odete slikati?

Da, tako je.

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *